Archive - internet

aki-profile

Predavanje Aleksandra Rodića iz Google-a na SAE Institutu

Slabo pamtim imena…

Na SAE Institutu u Beogradu, 9. aprila Aleksandar Rodić, Srbin koji radi u kompaniji Google održao je predavanje o toku svoje karijere, tj. kako je od Beograda stigao do San Franciska. Najavljen je kao ekspert za WebGL programiranje, opensource JavaScript biblioteku čije prve kodove je ispisao još jedan Srbin 2006. godine, Vladimir Vukčević, tada zaposlen u kompaniji Mozilla Foundation.

Aki na SAE Institutu
Aki na SAE Institutu

Na vreme sam se prijavio za predavanje, dve nedelje ranije. Znao sam da će biti gužva jer je broj mesta ograničen.

Uvod. Neki lik predstavlja zvezdu večeri, Aleksandra Rodića zvanog Aki. Nigde u najavi nisam pročitao da ima nadimak. Zar je to bitno? Prvo što sam pomislio je da poznajem trojicu koji imaju taj nadimak. U stvari, dve osobe jer je treći koga poznajem zlatni retriver. Jedan je DJ koji farba kosu fluorescentnim sprejevima pa se svojim likom i delom ne uklapa u temu.

Kada je počeo da predavanjem, prepoznao sam ga po glasu. Kolega sa VIŠER, bili zajedno na Kompjuterskoj animaciji. Već tada je bio daleko ispred svih nas po znanju i talentu, da nam je na vežbama bio asistent/demonstrator. Nisam mogao da verujem. Posle osam godina ne mogu da ga vizuelno identifikujem. Mada, iskren da budem, jednog kolege se uopšte i ne sećam iz tog perioda studiranja.

U Beogradu sam bio bez posla a u Americi me svi traže!

Put kojim je prošao nije ni malo lak. Po završetku školovanja u Srbiji jedno vreme je bio bez posla, te se morao snalaziti tako što je obavljao fizičke poslove po gradilištima, utovar-istovar robe, selidbe… Na osnovu talenta dobija stipendiju na Savannah College of Art and Design. Usledile su plaćene prakse u kompanijama Pixar (Cars 2), Lucas Arts i Electronic Arts.

A onda sledi najznačajniji deo ove moje priče. WebGL je bio u povoju, i, kako Aki reče, sam je seo i vežbajući kroz primere iz online dokumentacije savladao je upotrebu istog. Dakle stekao je neformalna znanja i veštine koje je Google prepoznao i pozvao ga da im se pridruži u Google Creative Lab. Poenta je znanje, a obrazovni sistem ne može da prati tempo nastanka i razvoja novih tehnologija. U civilizovanom svetu se ceni know-how i zato je Internet kao resurs nezamenljiv.

Posle predavanja prilazim da se pozdravim. – E, ćao, gde si! Kako beše ime?

Izgleda da nisam jedini koji slabo pamti imena…

dids-logo

Dan internet domena Srbije 2014

Šta da kažem. Bio sam. Jedno je sigurno – trebalo je da se ugledam na novinare koji su masovno napustili konferenciju po okončanju prvog panela. Ovo je inače peta po redu konferencija koju organizuje Registar nacionalnog internet domena Srbije pod nazivom Dan internet domena Srbije, a ujedno i prva koja me je zainteresovala da postanem njen učesnik. Održala se u hotelu Metropol, u ponedeljak 10. marta.

Dan internet domena Srbije 2014
Dan internet domena Srbije 2014

Prvi panel pod nazivom Domenizacija je bio OK i korektan. Zanimljivo je to što je delom bio na engleskom jeziku. Dva gosta su stigla iz inostranstva, najveći irski registrant (kako po obimu posla tako verovatno i po telesnoj masi – ali cenim da nije prešišao Ivana Minića, moderatora trećeg panela) i .org registar. Pričalo se o uvođenju preko hiljadu novih domena. Da li će ova količina izbora biti problem za građane kao korisnike servisa interneta i da li će biti problem brend/SEO/marketing menadžerima i biznismenima odabir domena.

Iako gomila ovih novih domena donosi revoluciju (još se ne zna dobru ili lošu), zanimljiva konstatacija je da smo opet na početku. Prvo smo imali samo IP adrese (primer jedne IP adrese bi bio 82.145.57.11), pa smo uveli DNS i nazive u human readable formi da bi se lakše pamtile i upotrebljavale lokacije na internetu (DNS zapis www.rgblab.net upućuje na IP adresu 82.145.57.11). Sada će nam se verovatno desiti da ne znamo koja nam ekstenzija treba ako tražimo proizvod ili uslugu, a pri tome smo zapamtili samo koji je brend u pitanju (da li tražiti ime-banke.rs ili ime-banke.com ili ime-banke.bank ili ime-banke.biz). Neminovno je da ćemo morati da konsultujemo svevideće optičko vlakno zvano Google, koji će da nas uputi na željeni DNS zapis koji upućuje na IP adresu.

Od skoro pet sati provedenih na konferenciji mogu da izdvojim nekoliko bitnih stvari sa aspekta moje sfere interesovanja:

  • Postoje najave da će Google da uzme u obzir CCTLD (Country Code Top Level Domain, .rs i .срб) i bolje rangira takav sajt u rezultatima ukoliko se bude vršila lokalizovana pretraga (npr. “veterinar Valjevo”). Kako pri registrovanju domaćih domena registrant vrši provere i domen vezuje za JMBG i time smanjuje mogućnost manipulacije i prevare, smatra se da će se povećati potražnja za .rs domenom. Prošlogodišnji odnos registrovanih .rs domena u ondosu na GTLD (Generic Top Level Domain kao što su .org, .net, .com itd) u našoj zemlji iznosi skoro 1:10 u korist ovih drugih.
  • I dalje nema rešenja za ćirilične domene i nemogućnost da se koriste za mejl protokol kao i činjenica da ih Google za sada apsolutno ignoriše. Dva najznačajnija servisa na internetu baš i ne vole ćirilicu. Tu se uzdamo u braću Ruse i njihove mnogoljudne komšije Kineze. Sve što važi za ćirilicu na internetu odnosi se i na kinesko i arapsko pismo.
  • U bližoj budućnosti Google najavljuje da će u algoritam za pretragu uvrstiti i input koji nekom članku daju socijalne mreže.

Od zanimljivosti sa konferencije bih izdvojio i da su u drugom panelu (Društvenizacija) učesnici izneli podatak da postove objavljuju, između ostalih, i u terminu od 12 sati. Neko od njih reče – tada imamo najbolji feedback, valjda su svi ljudi na poslu u to vreme. Ova opaska je izazvala i smeh prisutnih u sali. Pravilnija i primerenija reč bi bila da su tada svi ljudi na radnim mestima, pošto posao podrazumeva, valjda, rad.

Tokom trećeg panela (Dobra lokacija) mi se opasno prispavalo. Svi učesnici su iznosili i statistike posećenosti koje pretpostavljam niko od prisutnih u sali nije želeo da čuje. Eventualno da kažu kol’ka je poseta sa mobilnih uređaja. Web shop iskustva bi mi bila zanimljiva, ali nisam više mogao da izdržim niti sam hteo da rizikujem da me neko slika ili snima dok spavam (kao što su neki gilipteri slikali dedu koji je kuntao u stolici par redova ispred mene).